I Čakovec je napokon dočekao zanimljivu manifestaciju kratkog filma, simbolično, najkraäeg dana u godini
21. prosinca 2013. Najkraći dan (Le jour le pluscourt) izrodio se iz francuskog Nacionalnog centra za kinematografiju, a u našem je Centru za kulturu pušten zahvaljujući suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom.
Kratkometražni film je forma kojom su najpoznatiji svjetski redatelji uglavnom započeli svoje karijere. U
Hrvatskoj je ona vrlo popularna, čemu je tako djelomično zbog jedne od supkultura (ne samo hrvatske) koja se mahnito druži po hrvatskim filmskim festivalima.Čakoföčanke i Čakofčanci imali su prilike pogledati
nekoliko vrlo zanimljivih, gotovo kultnih repertoara.
Čak ni subota i karta džabe nisu bili dovoljni mamac našoj publici pa se postavlja ono vječno pitanje „kako i zašto”?
Profesor Baltazar privukao je najmlađe, koje su na program vodili roditelji prisjećajući se jednog od
najdražih crtića iz djetinjstva. Ta hrvatska animirana humoristična serija snimljena je u, vjerovali ili ne,čak 59 epizoda, pa ne čudi da se smatra jednim od najuspješnijih projekata Zagrebačke škole crtanog
filma. Lik je proizvod uma gospodina Zlatka Grgića, a sićušni bradati „ljubitelj prirode i svih živih bića,
borac za dobro i protiv zla, ekolog, promicatelj znanja, tolerancije, mira i ljubavi, duhovit, maštovit, skroman
i nenametljiv, uslužan i požrtvovan” zapravo je znanstvenik velikog srca koji drugima pomaže pomoću čarobnog stroja pokrenutog kreativnošću i ljubavlju.
U In memoriamu – Krsto Papić imali smo prilike vidjeti šest njegovih dokumentarnih kratkometražnih
filmova, četiri crno-bijela i dva u boji, nastalih u radnji Zagreb filma od 1967. do 1971. Filmovi su prije svega zanimljivi zbog dokumentarne forme putem koje upoznajemo tradiciju i običaje, ali i socijalnu i političku situaciju sedamdesetih godina, u čijem je središtu mete radnička klasa, tj. „obični ljudi”. Zanimljivo je prikazan i monopol nacionalnih medija nad lokalnima koji se bore za prevlast (tu smo imali prilike vidjeti i
negdašnji radio Lopatinec), kao i entuzijazam „malih“ da stvore bolju budućnost. Većina situacija mogla bi
se kopirati u sadašnje vrijeme, što bismo rekli da su Papićevi filmovi aktualni i danas. Kamera i fotografija
u filmovima su odlični, naročito u crno-bijelim filmovima, gdje igre svjetla i sjena pojačavaju atmosferu i
umjetnički doživljaj. Kamerom su uhvaćene bitne emocije i detalji (teško postići kada je riječ o stvaranju čiste dokumentaže jer se scene ne ponavljaju), a kojima su priče dobile na osobnosti.
Jedini dio iz Međunarodnog programa bio je onaj Michela Ocelota – Bajkovita francuska animacija.
Spomenuti animator poznat je po stvaranju vrlo zanimljivih i detaljnih kreacija jednostavnim tehnikama,
poput rezanja papira. Filmovi iz „starije“ faze dotjerani su poput francuske čipke, dok onima iz 90-ih godina
kadrom dominiraju osnovne dvije (ponekad tri) kontrastne boje i tek siluete, čije oblike prepoznajemo u
likovima iz bajkovitih pričanja i Tisuću i jedne noći. Ima i tu detalja, no treba ih naći i prepoznati. Ta
kasnija djela podsjećaju na kazalište sjena, jedno od najstarijih oblika kazališta iz ljudske povijesti, a koje je naročito popularno u istočnoj kulturi.
Maraton je zavrüio repertoarom 4 zvjezdane godine hrvatskog igranog filma, u sklopu kojeg je prikazano
nekoliko filmskih ostvarenja nastalih od 2009. do 2012. Tu se najviše istaknula kratkometražna drama
s elementima fantastike – Zima, ne samo nagradom Fedeora 58. Pulskog filmskog festivala (2011.) za
najbolji kratki igrani film, već i simbolikom, odličnom atmosferom filma, fotografijom, izborom glazbe i pa-
metnim odabirom glumaca (Živko Anočić, Judita Franković, Pero Kvrgić). Zvonimir Jurić Žutom mjesecu
ispričao je jednostavnu priču o upoznavanju dviju susjeda, u kojem napetost kumulira sve do samog kraja filma. No, zato je napetosti u filmu Pametnice poprilično nedostajalo. Film bi mogao biti zanimljiv srednjoškolcima / kama jer progovara o prvom spolnom iskustvu, dok ostalima prilično naporan.
Zadnji prikazani bio je višestruko nagrađivani Babysitter, film koji govori o odnosu dva brata, u kojem se stariji treba brinuti za mlađeg. Solidan odabir, no sa suzama u očima što u repertoar nisu bili svrstani i
Terarij Hane Jušić te Veliki dan Đure Gavrana, originalna i vrlo zanimljiva ostvarenja koja svakako treba pogledati.
