Čakovec domaćin 1. međunarodne filmske revije za djecu i mlade

Foto: Press

U Centru za kulturu Čakovec voditelji kulturnih djelatnosti dobro znaju kako američki blockbusteri ne mogu razvijati zdravu dječju maštu. Vođeni time, ali i željom da kulturu u ovoj regiji barem povremeno maknu sa margina, organiziraju po prvi put – Međunarodnu reviju filmova za djecu i mlade. Na reviji će biti predstavljeni filmovi iz Austrije, Češke, Poljske i Hrvatske. U tri dana, koliko će revija trajati, odigrat će se sedam filmova novije filmske produkcije.

Marina Oskoruš, voditeljica kulturnih djelatnosti za film i izložbe, a ujedno i umjetnička ravnateljica najavljenog događaja, naglasila je kako Hrvatska nema razvijenu kulturu snimanja dječjih filmova. Mi bismo nadodali, to se zadnjih nekoliko godina počelo mijenjati zahvaljujući pustolovnom filmu Koko i duhovi (Daniel Kušan, 2011) i kriminalističkom filmu Zagonetni dječak (Dražen Žarković, 2012) u kojima glume naturščici, ali i te kako uvjerljivi. Vrijedan je to doprinos, no svakako nedovoljan, hrvatskoj dječjoj kinematografiji.

Ljubav, dobrota i pomaganje, kao osnovne ljudske vrijednosti, slabo su zastupljene u dječjim filmovima koji se prikazuju u najvećoj hrvatskoj kino kući, kazala je Marina Oskoruš. A zatim je naglasila kako se zdrava dječja mašta ne može poistovjetiti sa, na primjer, Shrekom (zelenim čudovištem), no djeca se svakako mogu poistovjetiti sa svojim vršnjacima, glavnim junacima filmova koji će se prikazivati u Čakovcu.

Događaju će prisustvovati veleposlanici Češke, Poljske i Hrvatske, kao i čelnici Austrijskog kulturnog foruma, koji su CZK-u dali podršku radi pokretanja revije te platili prava za prikazivanje filmova. Prijevodi filmova na hrvatski jezik plaćeni su sredstvima iz proračuna CZK-a.

Na reviji će biti predstavljeni sljedeći filmovi:

Karo i dragi Bog (Austrija, 2005) red. Danielle Proskar, obiteljski film:
Osmogodišnju Karo teško pogađa rastava njenih roditelja. S majkom seli u unajmljenu kuću a voljenog oca viđa samo vikendom. Prilikom preseljenja gubi na stepeništu jedan od svoja dva voki-tokija. Tko je osoba s druge strane linije, koja postaje dijelom Karina svijeta ispunjenog brigama te hoće li joj pomoći, saznat ćete ukoliko pogledate ovaj film.

Čarobno drvo ( Poljska, 2009) red. Andreja Maleszke, avanturistička dječja fantazija:
Film pun brzog tempa, avantura i maginih sila. Nekad davno, ljudi su posjekli drvo, za koje nisu znali da je magično, i od njega su napravili predmete koji počinju raditi niz neobičnih stvari. Jednom slučajnom željom započinje čitav niz nevjerojatnih događaja…

Lotrando i Zubejda (Češka, Bugarska, Francuska, 1997) red. Karel Smyczek, dječja fantazija:
Radnja ove filmske bajke temelji se na motivima češkog pisca Karela Čapeka, koje se čitaju i u hrvatskim školama. Riječ je o netipičnoj bajci o princu i princezi. Lotrando, sin najstrašnijeg šumskog razbojnika, na očevoj samrti dobio je zadatak nastaviti njegov zanat. To mu nije pošlo za ruku, a nizom različitih okolnosti u njegovim se rukama našla i sudbina princeze Zubejde.

Anđeo Gospodnji (Češka, 2005) red. Jiři Strach, komična fantazija / bajka:
Bajka nastala prema motivima iz priča slavne češke spisateljice Božene Nĕmcové, bavi se neposlušnim anđelom Petronelom koji je na Božić poslan na zemlju kako bi se iskupio time što će popraviti jednoga grešnika. Radnja se odvija na Nebu i Zemlji pa je zbog toga posebno zanimljiva.

Bijela vrpca (Austrija, Njemačka, Francuska, Italija, 2009) red. Michael Haneke, drama, triler, misterija – namijenjeno i srednjoškolcima:
Crno-bijela drama s elementima trilera odvija se u dječjem zboru u jednom njemačkom selu u vrijeme prije Prvog svjetskog rata. Odjednom, počinju se događati neobične nesreće koje postupno poprimaju oblik kaznenog rituala. Riječ je o jednom od najnagrađivanijih filmova iz te godine: film je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, Zlatni globus za strani film i sve glavne Europske filmske nagrade 2009.

Vragec iz sedmog razreda (Poljska, 2006) red. Kazimierz Tarnas, dječji krimić:
Nova adaptacija romana Kornela Makuszynskog s istim naslovom. Jedan Francuz bezuvjetno želi kupiti posjed profesora gimnazije koji isti ne želi prodati. Nakon toga, iz kuće neočekivano nestaju stara vrata, prvo jedna, zatim i ostala. Profesor moli svog najbistrijeg učenika Adama da mu pomogne u rješavanju tajne neshvatljivih krađa. Pokazuje se da je svemu krivo pismo u kojem se nalaze upute u vezi sa skrivenim blagom.

Lea i Darija (Hrvatska, 2011) red. Branko Ivanda, povijesna ratna melodrama, također namijenjena srednjoškolcima:
To je drama o dvjema zagrebačkim djevojčicama, plesnim i glumačkim zvijezdama, koje razdvaja Drugi svjetski rat i Holokaust. Lea je pripadala židovskoj obitelji, a Darija njemačkoj, pa je kompeticija koja se razvila među njihovim roditeljima, početkom rata dobila poseban značaj. Rađa se dramatično prijateljstvo koje nas vodi potpuno neočekivanom kraju.

Začarano prijateljstvo

Dječja i lutkarska scena HNK u Varaždinu: Čarobnica Berta, Maks i Mala Princeza (prema slikovnici Vještica Winnie Valerie Thomas i Korkyja Paula), red. Ksenija Krčar

Igrokaz koji ima, kako i sam naslov kaže – jednu čarobnicu, jednu princezu i jednu životinju (pratitelja kroz svakodnevne pustolovine) – likove koji su must have mnogih slikovnica i priča za djecu, na prvu pokazuje izlizanost i trošnost. Ipak, ovom predstavom redateljica Ksenija Krčar u matičnom kazalištu pokazuje kako i izlizane priče preko raznih makeovera možemo učiniti svevremenskima. Predstava Čarobnica Berta, Maks i Mala Princeza protkana je čarolijom koju djeca, čini se, obožavaju. Stoga ne čudi kako se priče poput Snjeguljice, Trnoružice, Bajke o ribaru i ribici, Carevu novom ruhu i slične, i danas rado čitaju i gledaju u raznim obradama, kao što se rado čitaju i / ili gledaju inozemni produkti iz bliže nam povijesti. Pritom mislim na romane o Harry Potteru te crtiće poput Priče o igračkama (Toy Story), Nebo (Up), Wall-e, Shrek i druge, koji svi redom posjeduju barem djelić fantastike i vjerojatno bi bili dobro posjećivani i u nekoj od (nažalost još neostvarenih) kazališnih interpretacija.

U varaždinskoj interpretaciji slikovnice Vještica Winnie Valerie Thomas i Korkya Paula, djevojčica Fiona (Mala Princeza) pobjegla je od djece koja se rugaju njezinim naočalama i aparatiću za zube. U vrtu susreće Maksa, mačka nespretne čarobnice Berte. Fiona se želi domoći Bertina čarobnog štapića kako bi njime promijenila svoj izgled i stekla prijatelje. Kako je svršila njezina pustolovina saznat ćete od glumaca Ljiljane Bogojević (Čarobnica Berta), Matije Kezela (mačak Maks) i Marije Kolb (Mala Princeza) koji su nam prikazali priču o prijateljstvu i ljubavi, o tome kako trebamo biti zadovoljni onime što imamo, o tome kako smo svi drugačiji, no samim time ne i bolji ili lošiji od drugih. Spomenuti glumci bili su, kao i inače, uvjerljivi u svojim izvedbama, a najviše je pljeska dobio Matija Kezel koji je svojim nastupom pokazao dobru glumačku formu, a ulogu mačka Maksa dočarao gestama i mimikom koje su isijavale gipkost, nestašnost i uzvišenost.

Uđemo li dublje u bit predstave, vidjet ćemo kako ona progovara o nasilju među djecom te potiče prhvaćanje sebe i drugih, a kako je namijenjena djeci od pet godina do četvrtoga razreda osnovne škole, vrijedni je dragulj koji ih uči prepoznavanju toga nasilja na zanimljiv i humorističan način. Prihod izvedbe koju sam pogledala bio je namijenjen za pomoć djeci sa sindromom Down, što je naglasilo poantu koju predstava nosi.

Osim po svojoj poanti, predstava je zanimljiva jer su njome predstavljene dvije mlade kazališne nade, Lucija Hraščanec i Žarka Krpan. Lucija Hraščanec je studentica Muzičke akademije u Zagrebu (klasa prof. Dragana Sremca), a Čarobnica Berta, Maks i Mala Princeza njezin je prvi profesionalni skladateljski angažman. Njezina glazba vedra je i razigrana, upravo ono što igrokazi traže. Nešto starijoj Žarki Krpan rad na ovoj predstavi prva je samostalna kostimografija. Njezini us kosrimi solidni, no s obzirom na čarolije kojima predstava obiluje mogli su biti i maštovitiji. Scenografija također nije bila dovoljno maštovita – postavljena su tek dva šarena ormarića, a čini se kako je prilikom izvedbe došlo i do manjih tehničkih problema jer je svijetlo bilo loše, a glumci se ponekad nisu čuli dovoljno glasno (kao da su progutali riječi).

Moguće da je do šumova u komunikacijskom kanalu glumci-publika došlo zbog karaktera izvedbe. Naime, gleatelji su predstavu pratili na pozornici, okružujući glumce, koji su čas govorili publici s desne, a čas s lijeve strane, remeteći time jačinu izgovorenoga. Postavljanjem mališana na pozornicu, redateljica je naglasila kako svako dijete može biti Fiona, mačak Maks ili čarobnica Berta. Pričom nam je objasnila kako mi sami moramo birati između materijalnog i emocionalnog zadovoljstva, naglašavajući pritom da ono unutarnje ima najveću vrijednost.

Obzirom na poučnu notu predstave i uvjerljivu glumu, bilo bi lijepo ovu predstavu vidjeti i na gostovanjima u školama.

© Andreja Rambrot, KAZALIŠTE.hr, 20. siječnja 2013.

Čarobnica Berta, Maks i Mala Princeza
(prema slikovnici Vještica Winnie Valerie Thomas i Korkyja Paula)
redateljica Ksenija Krčar
premijera 1. prosinca 2012.
kostimografkinja Žarka Krpan, skladateljica Lucija Hraščanec, dizajner rasvjete Aleksandar Mondecar, asistent kostimografkinje Mladen Grof Jerneić
izvode: Ljiljana Bogojević (Berta), Matija Kezele (Maksimilijan), Marija Kolb (Fiona / Mala princeza)